Moj prijatelj je doživio veliku nesreću. Na putu do škole udario ga je automobil. Morao je biti u invalidskim kolicima. On se zove Marko. Uvijek je veseo  s obzirom da je u kolicima. On je stariji  od mene,ali se ipak dobro slažemo. Marko bi volio da može igrati nogomet,rukomet i košarku. Obožava jesti gumene bombone. Utorkom i četvrtkom  ide na vježbe da prohoda. Želio je upoznati i druge prijatelje jer sam mu već dosadio,ali se ja ne ljutim na njega. Jednog Božića sam mu kupio štake da ne bude samo u kolicima. On se razveselio, ali  i on je za mene imao poklon to je ono što sam oduvijek želio, a to je računalo. Sutradan je mogao lagano hodati,ali nije imao snage. Te večeri je Marko dobio podršku cijeloga svijeta. Sutradan je prohodao. Poslije godinu dana Marko i ja igramo nogomet.

Toni Ruškan 4.r