NA POČETKU 4. RAZREDA

   Veselim se novoj školskoj godini.

Učiteljica će nas naučiti puno zanimljivih stvari, o ljudima, životinjama

i drugim živim bićima. Veselim se i novom predmetu, njemačkom jeziku.

Zapravo, veselim se svemu, osim preskakanju kozlića, to je jedino što me muči.

Drugo je sve lagano.

Jedva čekam Dan škole da se izgradi dvorana. Onda ćemo se zabavljati i puno

vježbati.

     Na kraju, praznici su super, ali ipak je škola najbolja.

                                                                                     Ema Radat, 4. razred

NA POČETKU 4. RAZREDA

     Iza mene su dugi praznici. Krenuo sam u školu, u 4. razred. Veselim se

svemu što ću naučiti.

                   Učit ćemo o svemu, zbrajati i oduzimati brojeve do milijun, čitati, pisati, slikati i steći puno novih znanja.

      Veselim se svemu u našoj školi. Želim da svi dobijemo puno petica, a što manje jedinica.

Nadam se da ćemo svi dobro proći , biti veseli i pravi prijatelji.

                                                              Mislav Dautović, 4. razred

JESENSKI KIŠNI DAN

         Jesen stiže,dolaze hladni dani. Ja sam mala vjeverica. Stanujem na velikom hrastu s kojega vidim cijeli gradski park.

         Počeo je puhati hladan vjetar i padati kiša. Svi stanovnici grada sklonili su se u svoje stanove. Nitko nije šetao gradom.

Vjetar je toliko snažno puhao da je grane drveća savijao lijevo, desno. Bila sam jako tužna i uplašena. sakrila sam se na svoju rupu na hrastu i slušala kako vani padaju žirevi. Savladao me san.

      Kad sam se probudila, kiša je prestala i u parku se opet čula galama.

Ja sam provirila iz svoje duplje. Među opalim lišćem sakupila sam puno žireva.

Bila sam sretna jer sa znala da će moj dom biti pun hrane kada dođe

oštra, hladna zima.

                                                               Marija Horvatović, 4. razred

JESENSKI KIŠNI DAN

Ja sam mali vrapčić. Svi me zovu Cvrkutančić. Veseo sam i malen kao ptica. Ooo, pa ja i jesam ptica.!!

Joj, pada kiša! Moram naći neko sklonište da ne pokisnem kao miš.

Dok sam tražio i letio posvuda da nađem mjesto gdje u se skloniti od kiše, smočio sam krilca i tako sam pao.

Srećom me pronašla neka malena djevojčica i odnijela me u svoj topli dom.

Vidjela je da sam ozlijeđen i njegovala me.

Kada sam ozdravio i kada je ponovno zasjalo sunce lijepa me curica pustila na slobodu, u šumu.

      Bio sam sretan. Ali, mislim da sam i naučio važnu lekciju: Ne leti po kiši i čuvaj krila, maleni vrapčiću.

Ema Radat, 4. razred