5.a na hrvatskom jeziku

Ona je tu. U tuzi kiše
Po poljanama tiho hoda,
I kuda stiže u vis diže
Usplahirena jata roda.

Polako penje se u brda,
A kuda prođe, njezin put
Od otpalog je lišća žut.
I u dol njime idu krda.

U jezero unese nemir,
I ne vidiš mu više dna,
A medvjed, koga putem sretne,
Odjednom zaželi se sna.

A kada livadama dune
Njen vjetar, uzbune se travke.
U strništima tužno šušti:
To polja slute snijeg i čavke.

Na cesti uveli se list
U čudu digo: gle, ja skačem!
A čovjek koji hoda drumom
Zagrnuo se ogrtačem.

Povodom dana jabuka koji je inače 20. Studenog na satu Hrvatskog jezika dogodilo se nešto malo drugačije nego inače. Radili smo pjesmu ''JESEN'' Dobriše Cesarića pa je učiteljica za motivaciju iskoristila jesenske plodove-jabuke. Svi smo donijeli  jabuke iz svojih voćnjaka na sat i na početku sata uslast ih pojeli. Dok smo ih jeli učionicom se širio miris jabuka,i pucketanje pod zubima. Razgovarali smo o jabukama i zanimljivostima vezanih za njih,spomenuli smo da su to jesenski plodovi i tako došli do teme o jeseni. Smislili smo i neke pjesmice o jeseni a potom istražili što je Cesarić u pjesmi o njoj rekao.

Ita Grgić

Petra Gregurić