2012-11-20 12:34:30

Po čemu ćemo pamtiti djetinjstvo?

Svaki 20. studeni se obilježava kao Međunarodni dan djeteta i rođendan UN-ove Konvencije o pravima djeteta.


Davne 1959. Generalna skupština UN-a usvojila je Deklaraciju o pravima djeteta, a trideset godina poslije usvojena je i Konvencija o pravima djeteta čija je potpisnica i Republika Hrvatska.

Opća skupština UN-a proglasila je još 1954. godine Međunarodni dan djece te je preporučila svim državama članicama da utvrde Međunarodni dan djece, ali da države same odrede dan i način koji je pojedinoj državi prikladan za obilježavanje.

Kako bi se izbjegle dvojbe oko obilježavanja ovoga dana u Republici Hrvatskoj, Vijeće za djecu donijelo je zaključak kojim se predlaže obilježavanje Međunarodnog dana djece prvoga dana u prvom punom tjednu mjeseca listopada u sklopu održavanja Tjedna djeteta. 

Moto Dječjeg tjedna koji je u Hrvatskoj održan od 1. do 7. listopada bila je izreka koja izražava odnos odraslih prema djeci: Ljubav djeci prije svega! A dodatno se u javnosti ističe i poruka koja izražava glas djece: Odrasli, imajte u vidu i naše prijedloge!

Povodom Dječjeg tjedna pravobraniteljice za djecu Mila Jelavić uputila je sljedeće poruke:

Nemojte šutjeti o svojim problemima! Obratite se za pomoć najbližim odraslima jer imate pravo na zaštitu. Tražite informacije! Djeca imaju pravo tražiti odgovore na pitanja koja su im važna, a odrasli su im dužni odgovoriti. Naučite jasno iznijeti svoje mišljenje

 

Mi vjerujemo da u svakom od nasu čući jedno veliko dijete pa smo pitali naše učitelje čega se oni sjećaju  iz djetinjstva. Pročitajmo što su rekli:

 

Ravnateljica škole, Marija Petričević: "Djetinjstva se najviše sjećam po igri žmirke kod bake i djeda u Bodovaljcima. Jedan smješan događaj mi je posebno ostao u sjećanju, a to je kad sam vozila bicikl i pala preko governala jer nisam vidjela kamen koji se skrio u travi." 

 

Učiteljica, Koraljka Šimić: "U sjećanju su mi ostale igre u parku, pješačenja u školu. Mene roditelji nisu vozili kao što voze danas svoju djecu. Više sam učila nego današnji učenici, a i učitelji su se više poštivali i bili cijenjeni."

 

Učitelj Bojan Bokan: "Najviše se sjećam igranja različitih sportova na školskom igralištu."

 

Učitelj Mario Matošević: "Ja sam svoj drugi razred osnovne škole pohađao u Zagrebu. U razred sam išao sa svojom sestričnom i jednom prilikom nam je učiteljica zadala da naučimo jednu pjesmicu koju sestrična i ja nismo naučili. Zbog toga smo dobili loše ocjene koje nismo rekli mami i tati."

 


Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci