Ožujak 2010.
Pripremila: Dijana Špoljarić, pedagoginja
Prema:„Djeca traže vrijeme“, Jelačić, Jerković
DJECA TRAŽE VRIJEME
Neovisno o metodama odgoja koje se koriste ili su barem poznate, uvijek se iznova nameće problem nedostatka vremena za provođenje s djecom.
I što ga više treba, manje ga ima.
No, djeca se ne obaziru na to.
Ona rastu, svakodnevno, a onda se jednog jutra probudimo i shvatimo da je dijete postalo čovjek, da je imalo dovoljno vremena da odraste, ali bez roditelja.
Iako većina roditelja zna da je važnije KAKO će provesti vrijeme sa svojom djecom od toga KOLIKO vremena provode s njima, ponekad je teško odvojiti sasvim malo vremena za smišljene aktivnosti koje bi se mogle provoditi zajedno sa djecom, a da budu označene kao „KVALITETNO PROVEDENO VRIJEME S DJECOM“.
VRIJEME KVALITETE
Svaki intenzivan odnos roditelj-dijete počiva na snažnim temeljima. Takav temelj može biti i kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom.
Pitamo se:
„Što se podrazumijeva pod kvalitetnim provođenjem vremena s djecom?“.
Vrijeme kvalitete sastoji se od vremena koje provodimo isključivo s drugom osobom, odnosno roditelji s djecom i djeca i roditeljima. Za to vrijeme provode se aktivnosti koje su unaprijed dogovorene.
Da bi se aktivnosti okvalificirale kao vrijeme kvalitete, one moraju imati nekoliko značajki:
1. KVALITETNO PROVOĐENJE VREMENA ZAHTJEVA NAPOR
Aktivnost koja gradi snagu, povezanost, prijateljstvo, razumijevanje zahtjeva napor. Mora doći do trošenja energije. Dakle, ZAJEDNIČKO GLEDANJE TELEVIZIJE NE SPADA U KVALITETNO VRIJEME.
2. ODRAŽAVA ZAJEDNIČKI PRIHVAĆENE VRIJEDNOSTI
Aktivnost mora biti istovjetno prihvaćena kao interesantna ili korisna ili korisna i jednoj i drugoj osobi.
3. UKLJUČUJE SVIJEST O POSTOJANJU DRUGE OSOBE
Aktivnosti koje obavljaju dvije ili više osoba bit će brže i kvalitetnije napravljene.
4. PONAVLJANJE
Upravo kao što je potrebno jesti i redovito vježbati ka bi osoba bila snažna i zdrava, tako je potrebno redovito provoditi vrijeme kvalitete. Bolje jedanput tjedno nego jedanput mjesečno, bolje jedanput dnevno nego jedanput tjedno.
5. DOGAĐA SE U OGRANIČENOM VREMENSKOM RAZDOBLJU
Aktivnost treba kratko trajati i učestalo se ponavljati. Svakodnevna petnaestominutna šetnja za mnoge je lakše provediva nego jednosatno trčanje.
6. RAZGOVARA SE O SIGURNIM TEMAMA
Ne treba se razgovarati o temama nabijenim emocijama. Razgovor treba biti lagan. Treba se suzdržavati razgovora o problemima (izostajanje s nastave, loše ocjene, problematično društvo…). Cilj je naći teme koje su interesantne oboma.
7. NEMA KRITIZIRANJA
Ovo je najvažnija komponenta provođenja kvalitetnog vremena. Razgovor treba biti pozitivan, konstruktivan, bez kritika i napadanja druge osobe. Razgovor treba voditi o mišljenjima, činjenicama, nadama, planovima i ciljevima drugih ljudi.
Takve aktivnosti slobodnog vremena zasigurno bi vam mogle pomoći da ostanete uključeni u život svog djeteta.
Tek kada ste uključeni u život svog djeteta i prihvaćate da se dijete, vi sami, pa tako i odnos između vas i djece neprestano mijenja, možete zbilja pomoći djetetu da odraste u zrelu i prihvaćenu osobu.
UKLJUČENOST
BITI UKLJUČEN u nečiji život podrazumijeva puno više od suživota s tom osobom. Uključenost podrazumijeva provoditi vrijeme s ljudima i razgovarati o stvarima koje su njima važne.
Sve zaposleniji roditelji ne mogu provoditi onoliko vremena s djecom koliko bi željeli, no djeca vas trebaju i moraju znati da će te naći vremena ako žele razgovarati.
Želite li zaista biti uključeni , trebate znati što dijete cijeni i želi, što zahtjeva spremnost slušanja, ali i dijeljenja s njim naših vlastitih vrijednosti i želja.
Postoje tri razine uključenosti, a roditelj koji je uistinu uključen, poznaje svoje dijete na svim razinama:
- ČINJENICE:
interesi, hobiji, naslov posljednje pročitane knjige, boja očiju, imena prijatelja…
- VRIJEDNOSTI (STAVOVI):
o politici, umjetnosti, školi, obrazovanju, radu, glazbi…
3. ŽELJE (CILJEVI):
biti sretan, biti dobar prijatelj, biti odvjetnik, biti kuhar, biti odgovoran…
UPOZNAVANJE U ODNOSU RODITELJ-DIJETE PODRAZUMIJEVA OBOSTRAN PROCES.
Dnevni tisak |
Ostalo |
> Datum Uskrsa u 2021.... |
> Prijava na stručne s... |
> Agencija za odgoj i ... |
> Kalkulator NETO u BRUTO |
> Hotel Maro Vallamar |
Časopisi |
> Bug |
> Drvo znanja |
> Enter |
> Meridijani |
> National Geographic |
> PC chip |
Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:
Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.), Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)