Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci

Povjerenje u obitelji

U sklopu roditeljskih sastanaka koji su održani 1.12. 2011 ravnateljica škole Marija Petričević je organizirala tribinu pod nazivom „Povjerenje u obitelji”, predavač je Silva Vrdoljak teolog i hagioasistent, voditeljica Centra za hagioterapiju u Slavonskom Brodu.

Roditelji su  imali priliku upoznati se sa egzistencijalno duhovnim pristupom izgradnje povjerenja u obitelji. Čuli smo mnoge zanimljivosti i konkretne korake koji nam mogu pomoći u gradnji i ponovnom uspostavljanju povjerenja između djeteta i roditelja, dio toga donosimo.

 U situacijama kada je povjerenje poljuljano ili ne nalazimo zajednički jezik sa svojim djetetom vrlo je važno zauzeti stav da ne tražimo krivca nego izlaz. Roditelj treba shvatiti da mu je dijete darovano. Oni  djetetu daju gene, ali ne mogu utjecati na stvaranje osobnosti djeteta .Tu osobnost prihvaćaju kao darovano. Zbog toga je važno shvatiti da roditelj nije aposolutni gospodar svog djeteta nego njegov pratilac.

Roditelj treba bezuvijetno prihvaćati svoje dijete. Ako se to ne događa dijete doživljava ugroženost , krivicu, manjak povjerenja koje  je uzrok agresivnosti i ovisnosti kod djece.

Posebno je naglašena velika opasnost od sve prisutnog aktivizma koji nam nameće mišljenje i tempo da za ništa nemamo vremena pa ga tako ne možemo imati niti za svoje dijete što je potpuno krivi stav. Nervoza, posao, žurba, stres rezultiraju rastresenošću kod roditelja te se u takvim situacijama često dogodi nespretna riječ koju se upućuje djetetu a ona mladu osobu gura još dalje u nepovjerenje.

Svaka konkretna promjena počinje od toga da se prvo promijenimo mi. Roditelj mora prvo sam za sebe pronaći svoj osoban mir i gajiti povjerenje u sebi.

Nakon toga je potrebno pronalaziti načine kako se pribljižiti svom djetetu. Nastojati ići polako, mudro i svaki dan pomalo jer uspostavljanje povjerenja je proces na kojem se treba raditi i truditi se,ono se ne događa  odjednom preko noći.

Povjerenje se gradi ako se dijete osijeća zaštićeno. Važno je primjetiti i komentirati ono dobro kod djeteta. Nasuprot tome povjerenje se strašno ruši i dijete jako pati ako čuje da roditelj o njemu negativno priča ili ga grdi pred drugima.

Djeca se osijećaju sretna ako ima se da do znanja da su nam bitni i važni.

Mnogi roditelji znaju komentiratirati „pa zna dijete da nam je bitno”. Dijete to ne zna ako mu ne pokažemo primjerom. Često nastojimo odgajati tako da objašnjavamo uvjeravamo, ali  to većinom nema rezulata. Ono što dijete prihvaća i upija je primjer, dakle promjena našeg djeteta počinje od nas samih.

Međutim važno je i naglasiti da ljubiti dijete ne znači da roditelj nikad ne treba reći „NE”. Važno je  postaviti granice , ali objasniti zbog čega su one postavljene. To „NE” reći iz puno ljubavi , a ne sa stavom ljutnje, nadmoći... Dijete treba kontrolirati i provjeravati, ono to voli iako neće potvrditi da mu je stalo što roditelj misli, ali mu je to zapravo jako bitno. Povjerenje se vraća onda kada dijete osjeća zaštitićeno i da je obitelj mjesto gdje se uvijek može vratiti.

I na kraju prisjetite se da se „Divlje ruža pripitomljava na takav način da joj se svaki dan malo primakneš a da ona to ne primjeti.” ( Mali Princ)

Marija Petričević, ravnateljica

Literatura: Agresivnost i povjerenje, Tomislav Ivančić, Teovizija, 2008.

Na osnovi dugogodišnjih osobnih istraživanja i spoznaja autor dijagnosticira izvore agresivnosti kod djece i odraslih na egzistencijalnoj i duhovnoj razini te sistematizira putove k ozdravljenju.